Da li ste sačuvali dete u sebi? Da li kroz život koračate bezbrižno i smelo, ma koliko to možda teško bilo? Bez obzira na moje zrele dane, ja se trudim da u svaki unesem dozu igre, smeha, iskrenih emocija i sitnih zadovoljstava. A uspomene su ono što mi za sve ove male radosti, koje zapravo život znače, daje čaroban podstrek.
Da dete u meni vlada i da sam uvek igre rada, o tome vam pričam.
I to na meni najlakši način, u stihu. Ovoga puta čak i u akrostihu. ;)
Dete
vlada u meni, što ne bi kod svakoga
tako bilo,
Eh u
kakvo bi se carstvo onda ovaj svet pretvorio,
Totalna
čarolija bi prštala na sve strane,
Energija
drugarstva i igre nikada ne bi mogla da prestane.
Uvek,
i kada ozbiljne stvari radim
ja se, kao kada sam
dete bila, igram
i u tim aktivnostima
se maksimalno sladim.
Maštam
isto kao nekada, ma i više,
i najmanja stvar tako
zna da me inspiriše.
Ekstremno
se u svemu dajem,
Neopisivo
sam srećna i vesela
što me u detinjstvo
vraćaju moja dva stvora čiste duše,
zahvaljujući njima sve predrasude se ruše,
a neverovatne emocije i ideje se množe,
ma čovek takvo zadovoljstvo samo poželeti može!
sa dogodovštinama
svojim iz dečijih dana priključi i tata,
koji sa igračkama
tako dobro barata (pogotovo one iz Kinder jajeta k’o od šale sklopi)
šta će nam brige i
problemi glupi,
u našem svetu samo
pozitivan duh može da se kupi.
Volim
da gledam crtane filmove u rane jutarnje sate,
tako me u detinjstvo
vrate,
ali pssst, mom tati
ni reči,
uvek me je nerviralo
kada me za vrtić ili školu probudi televizor koji dreči,
jer crtani na tv-u je
jedini način bio kako se u školu ne bi zakasnilo.
Lizalice
od gorenog šećera i sad mi čula diraju
i mojim raspoloženjem
uvek sviraju.
A tek
Cherry praline sa alkoholom,
koje smo, u to ne
sumnjam, svi krišom jeli,
njihov ukus (ili
alkohol) i danas u
najtežim situacijama zna da me razveseli.
Deka
i baka su bili pripovedači bez mane,
uz njihove priče ulepšavan
mi je svaki dan koji svane,
a tek u šta su se
pretvarali snovi,
tako stvarni, realni
i neponovljivi.
A
mama i tata, možda im je svaka bila zlatna,
al’ tako su znali da
smore,
da zabrane kad je
najslađe,
ma uvek se dešavalo
da neko od njih u blizini vreba.
Ipak, da im umaknemo
smo pokatkad znali,
a posle kada se desi
belaj, svako na onog drugog krivicu svali,
možda samo neka kazna
padne,
ali nema veze, mora
roditeljski autoritet da se znadne.
Ulica
nam je druga kuća bila,
kod kuće se uopšte
zadržavali ne bi,
kompjuter nam nije
trošio vreme,
sami u vrtić i kod
zubara išli,
sa zubarske stolice
ponosno sišli,
pili domaće voćne
sokove,
sakupljali sličice iz
žvaka
i možda je baš u tome
caka,
možda današnjoj deci
da bi zadovoljna bila
tako vredne, a tako
male.
Verovali
smo u Deda Mraza i Božić Batu,
zvonili na vrata komšinice
na spratu,
pa bežali k’o muve
bez glave
i nikada nisu mogli
da nas provale.
ali neću ni sada da
stanem,
i ne dozvoljavam da
me gospođom zovu,
devojčica sam kao što
sam nekada bila,
pod svojim okriljem
još jednog malog stvora sam svila,
što od mene još veće
dete pravi
Kaladont
smo igrali u svakom slobodnom trenu,
a najčešće kada nije
bilo struje i po rođendanskim slavljima,
koja su se tada u
kući pravila,
znali smo da se
igramo gde god se našli,
motivacija nam za to
nije trebala,
volja za igrom je iz
naših dečijih srca non-stop vrebala.
drugačiji od nas nisu
nam bili čudni,
zaljubljivali se k’o
od šale,
sastavljali stihove
za plave oke male
što nam leptiriće u
stomaku stvaraju,
što pogledom tako
znaju da očaraju.
Alf
nam je bio omiljeni junak,
mada smo voleli i
Stanlia i Olia,
skakali od radosti
kad na tv-u crtani počinje,
jer šta ćemo da
gledamo tada nismo mogli kao danas da biramo
i da konstantnim crtaćima
na repertoaru svoje roditelje iritiramo.
Maline
nam nisu nedostižne bile,
iza svake kuće svoje
stabljike su svile,
a mi ih jeli u slasti
i volji,
jedino je smrdibuba
na njima znala da nas iznervira,
jer i ona takođe
maline preferira.
Išli
smo na letovanja puni elana,
kupali se i sunčali
koliko nam duša želi,
nije nam bio potreban
mali milion za zaštitu od sunca krema,
tada je i Sunce dobro
bilo,
neku prijatnu toplinu
je krilo,
Sunce, molim te, i
danas nas zovi decom svojom,
ne žari k’o da smo ti
neprijatelji,
i za dobrobit planete
se najradije borimo.
Gonzo,
Mis Pigi, Kermit,... sigurno ih znate,
Mapet Šou nas je
opčinjavao,
naše okice ga se u
trenu uvek rado late.
I danas često pevam
Mahna, mahna,
sa detetom svojim
đuskam u tom stilu,
probajte, od ove
nemate atmosferu čilu.
Radujem
se svakom novom danu
i ne pokušavam da mu
nađem manu,
na mene vreme da utiče
ne može,
u mom srcu se, baš
kao kod deteta,
samo pozitivne misli
i dela množe.
Entuzijazam
gore, svi roditelji sveta,
neka kroz naše
detinjstvo i detinjstvo naše dece cveta,
omogućimo im da
odrastaju mirno u ovom surovom svetu,
stvorimo im planetu
blagostanja i sreće,
jedino to im je
potrebno,
ne treba im materijalno
ništa veće.
Razlog
zašto se i danas za detinjstvo borim,
baš kao što gore
navedoh,
želim da što vedriji
svet stvorim.
Svet u kome se ceni
prijateljstvo, igra i umeće,
gde nas neće
zatrpavati razno tehnološko smeće,
gde nećemo zavisiti
od potrošnih stvari,
gde će sitnice koje
život znače da nam boje dane,
gde pozitivizam
nikada neće da prestane,
gde nije sve odmah i
sada,
gde se za uspeh
trebamo boriti
i rezultate vrednim
radom i trudom stvoriti.
Ako
neki roditelji pak nisu imali detinjstvo kakvo se samo poželeti može,
neka ga prožive sada
uz decu svoju dragu,
ona imaju i svima oko
sebe daju neverovatnu snagu i volju za bolje dane,
uz dečicu našu svet čarolije
nikada ne može da nestane.
Da bi
ta ista deca kasnije u prave ljude izrasla,
na njih treba trošiti
duplo manje para nego do sada,
a posvetiti im
vremena duplo više.
Kasnije im, ako su
usmeravani na način pravi,
neće teško pasti sva
bremena sadašnjeg vremena.
A
mojim roditeljima u to ime hvala,
iako sam velika ja
sam u duši mala,
uživam u životu kao
klinka,
a kad treba radim k’o
crnac,
borim se k’o najjači
borac,
vičem na sav glas
kada je to potrebno,
opustim se maksimalno
kada znam da je bezbedno,
i kad god nekom od
dragih ljudi oko mene treba,
dajem parče tog istog
neba od srca,
jer što se ono više
troši,
moje nebo raste i da
štiti ne prestaje.
Nadam se da sam bar na trenutak uspela da vas vratim u dane kada ste bili dete?
Pozdravljam vas, sa iskrenom željom da će i naša deca, kroz koju deceniju, imati divne dogodovštine zbog kojih će rado pamtiti svoje odrastanje, koje će sačuvati dete u njima i život im učiniti obojenijim i lepšim.
Milica
Izvori fotografija (linkovi postavljani redosledom kojim su postavljane slike):
1. https://elevateideas.com/2012/10/12/five-minute-friday-27-race/
2. http://bossfight.co/woman-jump/
3. http://www.yumama.com/dete/igre-i-zabava/6803-recepti-za-najlepse-balone-od-sapunice.html